vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

VINKO ŽGANEC

Vinko Žganec rođen je 1890. u Vratišincu gdje je pohađao mađarsku pučku školu. Klasičnu gimnaziju je završio u Varaždinu i Zagrebu. Nakon što je 1914. diplomirao na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu, od 1917. bio je župnik župe Dekanovec. Doktorirao je 1921. na Pravnom fakultetu i napustio svećeničko zvanje. Za vrijeme studija glazbi su ga podučavali profesori Franjo Dugan stariji i Vjekoslav Rosenberg-Ružić. U zavičaju je više godina radio kao županijski i vladin službenik. Kraće je službovao u Karlovcu. U Somboru je 1927. otvorio odvjetnički ured. U ratnom je razdoblju u Zagrebu djelovao kao javni bilježnik i odvjetnik. Od 1943. do 1945. bio je glavni tajnik Hrvatskoga autorskog društva u Zagrebu, pridonijevši usustavljanju pravnih propisa iz područja zaštite autorskih prava. Po svršetku Drugoga svjetskog rata, tri je godine radio kao muzikolog u zagrebačkom Etnografskom muzeju, a od 1948. kao osnivač i prvi upravitelj Instituta za narodnu umjetnost (danas IEF). Od 1948. do 1966. predavao je muzički folklor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

 
zganec
 

U razdoblju od 1908., kada je u svojem rodnom selu zabilježio pučku međimursku popijevku 'Megla se kadi, hajdina cvete' pa  do 1973. godine, prikupio je 25 000 hrvatskih tradicijskih napjeva, melodija, plesova, kola i običaja, od kojih mu je oko 6 000 međimurskih otpjevalo 475 pjevača.

 
megla_se_kadi
 

Revoltiran ravnodušnošću ondašnje službene hrvatske vlasti, zajedno sa skupinom međimurskih i varaždinskih intelektualaca od 1908. zalagao se za pripojenje Međimurja matici državi. »Rodil sam se v lepoj zemli hrvatski, ja se zovem kakti sin međimurski...« pjeva jedna međimurska pjesma. Žganec je 1916. u vlastitoj nakladi objavio Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, svezak I., kojima je u okviru diplomatskih aktivnosti doprinio donošenju Rezolucije o otcjepljenju Međimurja od Mađarske i njegovom priključenju matici Hrvatskoj mirovnim ugovorom u Trianonu 1920. godine. Drugim sveskom iste knjige iz 1920. i njegovim drugim izdanjem 1921. potvrdio je svoju tezu o posebnosti oblika međimurskih napjeva. Starešinstvo ili kapitanjstvo – zbirku govora, napitnica, popijevki i pitalica međimuskih svatova objavio je 1921. godine. Godine 1924. i 1925. u dva je sveska objavio prikupljene svjetovne i crkvene popijevke. Godine 1924. odbio je libreto za operu 'Dorica pleše' svećenika i pjesnika Đure Vilovića, kao i Štolcer Slavenski godinu dana kasnije.

 
zganec
zganec
 

Godine 1940. u vlastitoj nakladi Žganec je objavio III., a 1941. godine IV. i V. svezak Hrvatskih pučkih popijevki iz Međimurja. Skladbe za mladež iz 1943. namijenio je dječjim pjevačkim zborovima. Godine 1950. objavio je Hrvatske narodne pjesme kajkavske i Narodne popijevke Hrvatskog zagorjaNapjevi, a dvije godine kasnije pripadajuće joj stihove u knjizi Tekstovi. U suautorstvu s Nadom Sremac 1951. objavio je Hrvatske narodne pjesme i plesove. Slijede Međimurje u svojim pjesmama u vlastitoj nakladi 1957., Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okolice 1962. i Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže 1974., zadnje djelo objavljeno za njegova života i reizdano 2006. godine. Dvije godine nakon njegove smrti objavljene su Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice.
Žganec je objavljivao i knjige s pravnom tematikom te više od tisuću stručnih i znanstvenih radova. Među njima se ističu i oni objavljeni u časopisima Sv. Cecilija, Sklad, Narodno kolo : Kalendar, Međimurska revija i drugima: 'O hrvatskoj pučkoj crkvenoj pjesmi', 'Međimurska spričavanja', 'Franjo Fundak i njegova kantorska knjiga', 'O Međimurju i o međimurskoj popijevci', 'Međimurske crkvene božićne pjesme', 'Međimurska narodna popijevka', 'Muzika našeg sela', 'O međimurskoj narodnoj muzici', 'Moja iskustva kod zapisivanja pučkih melodija', ' Sedam dana sa međimurskim pjevačima', 'Ljestvice u hrvatskim popijevkama iz Međimurja', 'Kajkavska narodna pjesma', 'Moj sistem koreografije narodnih plesova', 'Muzički folklor naroda u panonskom bazenu', 'Slušao sam riječi kompozitora Slavenskog', 'S magnetofonom po Međimurju', 'Međimurske narodne pjesme iz Prvog svjetskog rata', 'Govor varijanata' i 'Hrvatske varijante u crkvenim pjesmama'.

 
zganec
 

Godine 1952. osnovao je Udruženje muzičkih folklorista Jugoslavije. Iste godine izabran je za predsjednika Međunarodnog savjeta za muzički folklor (IFMC), a kasnije i za člana njegova Izvršnog savjeta. Od 1948. dopisni je, a od 1966. redoviti član JAZU. Održao je zapažena predavanja o glazbenom folkloru na domaćim i inozemnim stručnim skupovima. U etnomuzikologiju je uveo vlastitu metodu rada za analizu, svrstavanje i označavanje pučkih napjeva koje je i harmonizirao. Do sredine 20. st. napjeve je zapisivao po sluhu, izvan konteksta autentične izvedbe i prema pjevanju pojedinaca, zastupajući tezu o jednoglasnom pjevanju kajkavskih Hrvata u prošlosti. U kongresnom referatu Muzički folklor naroda Panonskog bazena svoju tezu o panonskoj narodnoj glazbi utemeljenoj na parlandu, starim ljestvicama, pentatonici i jednoglasnom pjevanju nije uspio dokazati. Od do danas ukupno zapisanih 1 115 različitih tradicijskih pjesama iz Međimurja, 1 093 zapisao je Žganec. Osim u Međimurju, Hrvatskom zagorju i Gradišću, tradicijske napjeve melografirao je i u Bačkoj, Baranji, Podravini, Pokuplju, Hrvatskom primorju, Istri i u Dalmaciji.
Za svoj je rad odlikovan najvišim državnim priznanjima. Umro je 1976. u Zagrebu. Pokopan je u rodnom Vratišincu gdje mu je 1986. otkrivena spomen-ploča, a 2006. postavljen spomenik. Vratišinečko kulturno-umjetničko društvo, osnovano 1970. godine, nosi ime svojega velikana. Povodom stogodišnjice rođenja, IEF je 1991. objavio radove istaknutih domaćih i stranih stučnjaka, u posebnom izdanju časopisa Narodna umjetnost. Budući da je 1989. Zavod za istraživanje folklora ( IEF), od Žgančeva sina Željka otkupio pravo na jednokratno objavljivanje djela Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja u 11 svezaka, na 100. godišnjicu Žgančeva rođenja objavljen je prvi, 1992. drugi i 2002. treći njegov svezak. Oko 15 000 Žgančevih zapisa još čeka stručnu i znanstvenu obradu. U njegovom rodnom selu se od 2006. svake godine održava glazbeni Festival Žgančevih zapisa.

 
zganec
 
BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković
matapurlidija_bajukpozitiv_film