vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

PROŽIMANJE SVJETOVNIH I DUHOVNIH
GLAZBENIH ČIMBENIKA

 
raspelo
Foto: Tibor Komar

Kad su daroviti seljaci autori stihova na instrumentalnu melodiju, primjerice u izvedbi crkvenih orguljaša, riječ je o folklorizaciji crkvene skladbe. Kada se duhovni tekstovi ciljano potpisuju pod melodije svjetovnih napjeva, radi se o kontrafakturi. U Hrvatskoj ta je pojava izražena u okviru nastojanja pučkih misionara 17. st. oko duhovne obnove katoličkih naroda nakon Tridentskog koncila održanog stoljeće ranije. Naime, Trnavska je sinoda, usklađena s tridentskim reformama, 1566. propisala koji se tradicijski napjevi u crkvi smiju izvoditi. Dosadašnja istraživanja pojedinih povjesničara glazbe i etnomuzikologa pokazuju da duhovni kajkavski napjevi iz Cithare octochorde, objavljeni u 18. stoljeću, otkrivaju motive srodne motivima u hrvatskim tradicijskim napjevima. No, o kontrafakturnim napjevima u cjelosti ne može se govoriti. Kontrafakturni postupak prvi je u Hrvatskoj u 17. st. primijenio zagrebački isusovački propovjednik i misionar Nikola Krajačević-Sartorius, navodeći tradicijske napjeve po kojima valja pjevati duhovne stihove, primjerice 'Zdrava budi Marija' na melodiju pjesme 'Poseal sam bažulek'.

 
zdrava_budi_marija
 

U europski srednjovjekovni kulturni krug međimurska tradicijska glazbena baština ušla je zahvaljujući duhovnim pučkim napjevima, dijelom poprimajući općeprepoznatljiva obilježjima onodobne europske, ali i njoj pridodajući osebujnost međimurske melodike. O srednjovjekovnoj glazbi na tragu kulturnog idealizma svjedoči hrvatska božićna pjesma 'Narodil se je kralj nebeski', stihovima zapisana u 13. st. i omiljena na kajkavskom sjeveru, a napjevom zabilježena u Pavlinskoj pjesmarici u 17. stoljeću. Takve su i pjesme 'O, detešce moje drago', 'O, kakva to svetlost', 'Staše mati kruto tužna', 'Vu to vreme godišča' i drugi kajkavski nabožni napjevi kojima je izvorište u srednjoeuropskome glazbenom repertoaru.
No, za sada najstariji pronađeni zapisi kajkavskih pjesama vjerojatno datiraju u 16. stoljeće, javljajući se kao paralelan zapis u Pavlinskoj pjesmarici stotinjak godina kasnije. Rukopisna Varaždinska pjesmarica iz 16. st. najstarije je utvrđeno notografirano djelo većeg broja duhovnih latinskih i kajkavskih pjesama. Rukopisne Martjanska pjesmarica/Prekomurska pjesmarica I. s kraja 16. i Pavlinska pjesmarica iz sredine 17. st. značajne su zbirke kajkavskih nabožnih i svjetovnih pjesama. Dio nabožnih međimurskih napjeva prokrčio je put do Drnjanske/Ščrbačićeve pjesmarice s kraja 17. st. i do Cithare octochorde objavljene u Beču 1701. i 1723. te u Zagrebu 1757. godine. Redovničko-rukopisni priručnik Varaždinska pjesmarica I i rukopisna Philomela sacra kotoripskog kantora Jurja Lehpamera s kraja 18. st. svjedoče o neprekidnoj skrbi pojedinaca za narodnu baštinu na kajkavskom tlu, usprkos općem zamiranju hrvatske crkvene pjesme nauštrb njemačkih duhovnih napjeva i njihovih prepjeva iz onodobnih školskih pjesmarica. I dok je na tlu Međimurja do kraja 18. st. glazbenu umjetnost novčano podupirala crkva, plemićki i građanski mecene pospješili su njezinu profesionalizaciju, omogućujući doticaj sjevernih hrvatskih krajeva s nabožnim napjevima njemačkoga govornog područja. Crkvenu glazbu prosvjetiteljskog razdoblja na prijelazu iz 18. u 19. st. obilježavali su uglavnom kajkavski prepjevi njemačkih misa i mise na latinskom jeziku.

 
co
 

Zahvaljujući poticaju zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca u borbi protiv zatiranja hrvatskoga materinjeg jezika, pojedini svećenici (Marko Mihanović, Franjo Koritić Mrazovečki, Tomaš Mikloušić, Ladislav Forko) prikupljali su narodnu usmenu baštinu. I rukopisni Cantuale čakovečkog franjevca Alojzija Posavca s početka 19. stoljeća, pronađen u varaždinskom Franjevačkom samostanu i zagubljen, sadržavao je kajkavske duhovne pjesme. U drugoj polovici 19. st. objavljene zbirke Jačke ili narodne pjesme puka hrvatskoga Frana Kurelca, Hrvatske narodne pjesme po narodu skupio i svietu predao R. Ferd. Plohl-Herdvigov, Svete pesme za službu Božju u cirkvi Antuna Lucija, dekanovečkog župnika slovenskog podrijetla, i zagubljene Međimurske cirkvene popevke Franja Glada, učitelja, orguljaša i humorista iz Preloga, obuhvaćaju redigirane te prilagođene općeprihvaćene, kao i osebujne međimurske duhovne napjeve. Zvonar je upozorio na četiri pjesmarice duhovnih napjeva iz Donjeg Vidovca koje datiraju u sredinu i na kraj 19. st. te na početak 20. stoljeća: Pjesmarica Vegy Gÿure, Pjesmarica Vegi Valenta, Pjesmarica Vinka Vegija i Pjesmarica Mihalja Lukše. I dok su pod velikim utjecajem njemačkih crkvenih napjeva Kolander – Kindleova Kantuala s kraja 19. st. oni hrvatski teško opstajali, duhovni napjevi iz Međimurja održali su se zahvaljujući svojem kajkavskom idiomu. O opstojnosti duhovnih napjeva pisao je u prvom sustavnijem međimurskom etnografskom djelu Muraköz és népe/Međimurje i narod mađarski činovnik Ferencz Gönczi. Na prijelazu iz 19. u 20. st. međimurski su orguljaši iz prvoga hrvatskog kantuala Vinac bogoljubnih cerkvenih pisamah o. Mariana Jaića, kojeg je taj slavonski franjevac objavio sredinom 19. stoljeća, preuzeli dvadesetak božićnih pjesama, u svojim rukopisnim pjesmaricama prepjevavši ih na kajkavski.
U Zagrebu je 1906. utemeljeno Cecilijansko društvo, s ciljem sabiranja, poticanja i promicanja katoličke crkvene glazbe na latinskom i staroslavenskom jeziku te duhovnih tradicijskih pjesama i crkvenog orguljanja u hrvatskim biskupijama, istodobno okupljajući domaće i strane glazbene pedagoge i skladatelje oko Sv. Cecilije, glasila za crkvenu glazbu. Žgančeva melografirana zbirka Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja II. (crkvene) iz 1925. najopsežnija je zbirka međimurskih duhovnih napjeva. Žganec je ujedno i jedan od najzaslužnijih glazbenika koji su za tisak pripremali Hrvatski crkveni kantual.

 
crkvena_pjesmarica
 

Veći uspjeh u restauriranju hrvatskih duhovnih napjeva od Josipa Juratovića u Zbirci crkvenih četveropjevah i od hrvatskog književnika i orguljaša Vjenceslava Novakau Starohrvatskim crkvenim popievkama u drugoj polovici 19. stoljeća, postigao je kotoripski franjevački svećenik i pristaša hrvatskoga cecilijanskog pokreta Leto Lukša, objavivši 1945., 1968., 1979. i 1983. izdanja Hrvatske crkvene pjesmarice. Etnomuzikolog Miroslav Vuk Croata je 1994. u knjizi Nedelišće povjesničara Josipa Buturca i suradnika, u tekstu Nedelišće i nekoliko starinskih svetih popevki, predstavio duhovne napjeve iz Nedelišća, isprva zaboravljene i nanovo prihvaćene na širem hrvatskom području u osebujnim međimurskim inačicama, odnosno nakon prepjevavanja njihovih kajkavskih starijih inačica na one novije – štokavske ('Dober vam večer, gospodar', 'Zdravo budi, mladi Kralju', 'Marija se Djeva trudi'). Vuk je prema vlastitim terenskim melografskim i etnomuzikološkim istraživanjima 1995. objavio knjigu duhovnih napjeva Hrvatske božićnice, u kojima su zastupljeni i oni iz Međimurja. Godine 2001. objavio je i knjigu Skladbe i život Ivana Mustača, djelo posvećeno poznatom svetomarskom orguljašu koji je zapisao te skladao 20-tak crkvenih napjeva. U suradnji s Vukom, svećenik Josip Drvoderić iz Novakovca objavio je 2002. Hrvatske crkvene i svjetovne popijevke Florijana Andrašeca, kantora u Dekanovcu u Međimurju. Starinske pesme Božićne i Marijine Jelene Horvat iz Preloga, rukopisna zbirka međimurskih duhovnih napjeva iz prve polovice 20. stoljeća u vlasništvu Ivana Zvonara – još čeka objavljivanje.

KANTORI, ŠKOLNIKI, LUDIMAGISTERI

Pismena svjedočenja s početka 18. stoljeća obavještavaju o djelovanju prvih službenih učitelja u svojstvu civosvirača, orguljaša – kantora ili školnika i crkvenih pjevača ludimagistera u međimurskim katoličkim župnim crkvama od sredine 17. stoljeća. Za usluge liturgijskog pjevanja na temelju napjeva iz Cithare, sviranja u koru na crkvenim orguljama ili na harmoniju i posluživanja u crkvi, te za praćenje župnika na blagoslov kuća i na ukope, a od kraja 18. stoljeća i za podučavanje mladeži vjeri, čitanju, pisanju i računanju, župa ih je zauzvrat skućivala i plaćala. Kad su u drugoj polovici 19. stoljeća uvedene državne škole, njihove dužnosti postaju različite.
Iako je od 1790. u Međimurju mađarski bio službeni jezik, bogoslužje, vjeronak i izvedba duhovnih napjeva i ‘evangelija’, nastalih ispjevavanjem prepričanih sadržaja evanđelja na dopuštenoj kajkavštini, pridonijeli su očuvanju hrvatskog identiteta Međimuraca. Naime, strepeći od štokavskih nabožnih pjesama koje su u Međimurje doprle zahvaljujući ilirskom pokretu, mađarski i pro-mađarski kantori priklanjali su se međimurskim duhovnim pjesmama u kojima nisu uočili opasnost za mađarizaciju.

 
svecenik
 

SVEĆENSTVO

Osim velikog doprinosa svećenstva u prikupljanju i obradbi međimurskih tradicijskih pjesama, svakodnevni glazbeni život župa je, zahvaljujući i osnivanju župnih pjevačkih zborova, uvelike doprinio očuvanju glazbenoga i hrvatskog identiteta na međimurskom tlu. Naime, pojedini katolički župnici, uključeni u aktivnosti Hrvatskoga narodnog pokreta međimurskih Hrvata koji je pripremao vojno oslobođenje i priključenje Međimurja Hrvatskoj 1918. godine, mađarskim ‘kantorima’ nisu u crkvi dopuštali pjevati mađarske duhovne pjesme, usprkos represivnim okupatorskim mjerama.
O organiziranom glazbenom životu pojedinih međimurskih sela svjedoče zapisi od sredine 19. stoljeća nadalje. Kapelan Draškovčanin Ignacije Lipnjak osnovao je 1909. u Maloj Subotici, a zatim u Macincu crkveni pjevački zbor, što je potaklo i kotoripskog župnika Ivan Lajtman da povode pjevački zbor u Kotoribi. Pod okriljem Društva srca Isusova istodobno se tu i tamo utemeljuju crkveni pjevački zborovi, primjerice u Nedelišću. U prijeratnom razdoblju glazbenim se aktivnostima u Donjoj Dubravi isticala Sv. Cecilija, župni zbor preustrojen u zbor Seljačkoga katoličkog društva Lira, a u Kotoribi križarska organizacija, s ciljem odgoja i kulturnih aktivnosti u katoličkom duhu.
Hrvatsko katoličko omladinsko društvo Branimir s pjevačkim sekcijama, Hrvatsko katoličko omladinsko društvo Katarina Zrinski i Katolička organizacija Domagoj djelovali su Čakovcu 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća, od 1925. surađujući i s novopokrenutim društvom sportske mladeži Hrvatskoga orlovskog saveza – Orlovsko okružje za Međimurje. Deset goidna kasnije u Čakovcu je djelovala podsekcija Pjevačkog društva Trećeg reda sv. Oca Franje Katoličke radničke omladine (KROM). Žive duhovne glazbeno-kulturne aktivnosti tih društava doprinijele su utemeljenju čakovečkoga Katoličkog doma 1938. godine.

U suvremeno doba svojim se glazbovanjem ističu sljedeći crkveni pjevački zborovi (CPZ):
1. Gornjeg međimurskog dekanata

  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Katarine Djevice Mučenice Gornji Mihaljevec
  • Mješoviti i Djevojački CPZ Župe BDM Macinec
  • Mješoviti CPZ te Dječji i mladi zbor Dođi, slijedi me Župe Marije Kraljice i Sv. Ladislava Mursko Središće
  • Mješoviti CPZ Župe Presvetog Trojstva Nedelišće i Mješoviti zbor Župne filijale Dunjkovec
  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Marka Evanđelista Selnica
  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Marije Magdalene Štrigova
  • Mješoviti CPZ sa ženskom i muškom CPS Župe Sv. Jurja Mučenika Sv. Juraj na Bregu
  • Mješoviti CPZ i CZM Župe Sv. Martina b. Sv. Martin na Muri
  • Mješoviti CPZ Sv. Valentin i CŽZM Kristovi glasnici Župe Uzvišenja Sv. Križa Vratišinec;

2. Čakovečkog dekanata

  • Mješoviti CPZ i CZM Župe UBDM Belica i Mješoviti CPZ Župne filijale Gardinovec
  • Mješoviti CPZ Župe Bl. Alojzija Stepinca Ivanovec
  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Petra i Pavla Mačkovec
  • Mješovita PS Župe Sv. Mikule b. Novo Selo na Dravi
  • Mješoviti CPZ i CZM Župe MBF Orehovica
  • Mješoviti CPZ i CZM Župe Sv. Florijana Pribislavec
  • Mješoviti i DZ Župe Sv. Jelene Križarice Šenkovec
  • Mješoviti CPZ Župe Marije Pomoćnice Strahoninec
  • Mješoviti CPZ Župne filijale Savska Ves
  • Mješoviti CPZ Župe Presvetog Trojstva Nedelišće
  • Mješoviti i Dječji CPZ Župe Sv. Antuna Padovanskog Čakovec – jug
  • Mješoviti, Ženski i Dječji CPZ Župe Sv. Nikole Biskupa Čakovec

3. Donjomeđimurskog dekanata

  • Mješoviti CPZ Župe Svih Svetih Dekanovec
  • CPZ Sveta Cecilija Župe Sv. Magdalene Djevice Mučenice Donja Dubrava
  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Vida Mučenika Donji Vidovec
  • Mješoviti CPZ i CZM Prijatelji sv. Roka Župe Sv. Roka Draškovec
  • Mješoviti CPZ Župe Sv. Leonarda Goričan
  • Mješoviti CPZ, CDZM Emanuel i VIS Sv. Križ Župe Sedam Žalosti BDM i Sv. Križa Kotoriba
  • Mješoviti CPZ Rođenje Marijino župe RBDM Mala Subotica
  • Mješoviti CPZ, CDZ i CZM Anđeli mira Župe Sv. Martina b. Podturen
  • Mješoviti CPZ, Djevojačka skupina Agnus i ZM Ribari sv. Jakoba Župe Sv. Jakoba St. Ap. Prelog
  • Mješoviti CPZ Sv. Cecilija Župe UBDM Sv. Marija.
BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković
matapurlidija_bajukpozitiv_film