vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

SPOMENIČKA SAKRALNA BAŠTINA

Razvoj crkvene umjetnosti u Međimurju može se pratiti zahvaljujući kanonskim vizitacijama od kraja 17. stoljeća, kada je zabilježeno postojanje 13 župnih crkava, 14 područnih kapela, većinom posvećenih Blaženoj Djevici Mariji, i 2 samostana – pavlinski u Sv. Jeleni i franjevački u Čakovcu. One pokazuju da je trećina tadašnjih crkava u Međimurju građena od hrastovine i pokrivena istesanim hrastovim daščicama šindrom. U renesansno su se doba na međimurskom tlu gradili objekti za obranu od Turaka, stoga renesansnih građevina nema. Od 18. st. većina se župnih gotičkih crkava barokizirala i prigradnjama povećavala. Prigrađeni pobočni oltari i kapele bili su do kraja stoljeća namijenjeni crkvenim bratovštinama, ustanovama laičkog života koje su promicale kršćanski nauk, štovanje svetaca, skrb za potrebite te javni, kulturni i umjetnički život župe. Oko proštenjarskih crkava gradila su se groblja cintori. Tijekom 18. st. nestala je drvena sakralna arhitektura, čemu je osim čestih požara pogodovao i veliki potres 1738. godine. Na temeljima srušenih gotičkih crkava, osim u Maloj Subotici, Nedelišću, Podturnu, Selnici, Sv. Martinu na Muri i u Štrigovi, izgrađena su zidana barokna svetišta s natruhama klasicizma, a u 19. st. i rane pseudogotike. Mada jednostavnih pročelja, njihove su propovjedaonice bogato reljefizirane.

 
pil
tuzni_krist
Pil
Tužni Krist u Goričanu

Sitna sakralna arhitektura, nastala većinom u barokno doba, svjedoči o čestim poplavama, požarima i epidemijama te o omiljenosti proštenjarstva. Odnosi se na 70-ak uglavnom kamenih raspela križnih dreva s likom Marije Djevice podno raspetog Isusa Krista, smještenima na raskrižjima ispred crkve i na mjesnom groblju te na 70-ak samostojećih spomen-stupova u javnom prostoru pileka i kamenih stupova s nišom poklonca uz puteve ili na raskrižjima. Izraz pučke pobožnosti su i brojne kapelice s natkritim slikama ili kipovima svetaca i sa zvonikom iznad pročelja nad trokutastim zabatom. Vlasnici kuća često u kućnim nišama daju isklesati ili izrezbariti kipiće svetaca. Najomiljeniji međimurski sveci su: Majka Božja (zaštitnica i tješiteljica obitelji), sv. Florijan (zaštitinik od požara), sv. Ivan Nepomuk (zaštitnik od poplava), sv. Trojstvo, sv. Rok, sv. Sebastijan i sv. Rozalija (zaštitnici od kužnih bolesti), sv. Leonard (zaštitnik od zatočeništva), sv. Stjepan (zaštitnik konja) i drugi. Kipovi sjedećeg Premišljavača sveta/Tužnog Krista na stupu, najčešće natkritih limenim baldahinom poduprtim s četiri metalne šipke i s kižem na vrhu ili smještenih u otvorenim kapelicama, osebujna su javna plastika koju slovenski susjedi zovu Hrvaški Jezuš. Po svecima zaštitinicima imenovana su naselja Sveta Marija, Sveti Urban, Sveti Rok (danas u sastavu Novog Sela Rok), Sveta Margita (danas Kapelšćak), Sveti Vid (danas Donji Vidovec), Sveti Martin (danas Sveti Martin na Muri), Sveta Jelena (danas u sastavu Šenkovca), Sveti Marko (danas Selnica) i druga.

 
pavlinska_kapelica
Pavlinska kapelica u Sv. Jeleni

Kao patroni župa, feudalci su gradili crkve i predlagali župnike. Tako je feudalni gospodar Međimurja vojvoda Stjepan Lacković 1376. osnovao pavlinski samostan kojeg je u gotičkom stilu dogradio grof Herman Celjski. Prethodni njegov titular Blažene Djevice Marije Nikola Šubić Zrinski promijenio je u titular sv. Jelene, unutar samostana sagradivši obiteljski mauzolej. U vrijeme protestantizma samostanski je kompleks bio oaza katoličanstva u koju Juraj IV. Zrinski nije dirao. Od 17. st. u samostanu se nalaze orgulje s 11 registara, biljna apoteka i knjižnica sa 788 djela koja su krajem 18. st. iznesena iz Hrvatske. Sredinom 18. st. u samostanu je izgrađen raskošan barokni oltar čija oltarna pala, danas u čakovečkoj župnoj crkvi sv. Nikole Biskupa, donosi prvi prikaz Čakovca s okolicom. Nakon velikog požara 1695. i katastrofalnog potresa 1738. godine, kompleks su obnavljali donatori, međimursko plemstvo i župnici. Međutim, 1880. novi je potres teško oštetio nekadašnju pavlinsku rezidenciju u kojoj su pokopani glava Nikole Zrinskog, Ana Katarina Zrinski Frankopan, Juraj i Nikola Zrinski te lički barun Knežević koji je u zamjenu za svoje posjede podijeljene graničarima, od kraljevske komore 1803. preuzeo pavlinski posjed.

 
dvorac_tkalec
Dvorac Tkalec
www.tic-strigova.hr

U Štrigovi je u 18. st. izgrađena crkva sv. Jeronima u svojstvu područne samostanske kapele, a na obližnjem brdu Tkalec ladanjski dvorac Tkalec. Istodobno je crkva pavlinskog samostana u Sv. Jeleni bila zavjetnom crkvom međimurskog plemstva. Kao vjersko, kulturno i nacionalno središte međimurskih Hrvata, tu je vjersku instituciju bez karitativne svrhe 1782., četiri godine prije ukinuća pavlinskog reda, dekretom ukinuo car Josip II.

 
crkva
Crkva sv. Nikole Biskupa u Čakovcu nekad
Fototeka Srećka Pospišila

Po dolasku u Čakovec u 17. stoljeću, franjevci su poticali kult sv. Ivana Padovanskog, Gospe od Anđela – Porcijunkule, sv. Franje, sv. Križa i sv. Vinka. Po prenošenju mihovljanske župe sv. Nikole, nekadašnje župe sv. Mihovila, krajem 18. st. u Čakovec, pridošlice preuzimaju dušebrižničku i prosvjetno-kulturnu skrb na području župe, a od 1999. i u novoj župi sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu. Kompleks budućeg Franjevačkog samostana i crkve sv. Nikole utemeljen je izgradnjom kapelice sv. Nikole Biskupa i darom drvne građe za izgradnju nastambe Nikole Zrinskog novopridošlim redovnicima. Novčanim donacijama Nikolinog nasljednika Adama omogućena je njihova izgradnja, no bogoslužje se za njegova života sve do požara krajem 17. st. održavalo u zidanoj crkvici. Franjevci su se u novoizgrađenom samostanu nastanili početkom 18. stoljeća. U njemu su tada djelovali visoka filozofska škola, učilište moralnog bogoslovlja, a povremeno i škola crkvenoga govorništva. Nova je crkva, zajedno s vrijednim baroknim oltarom, izgrađena sredinom istog stoljeća. Škrinja s moćima sv. Vinka postavljena je u oltar Pomoćnice kršćana. Samostan je 1900. uključen u hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Čakovečka Katolička akcija inicirala je 1938. izgradnju Katoličkog doma uz crkvu i samostan.

 
crkva
Crkva sv. Nikole Biskupa u Čakovcu danas

Samostan sestara karmelićanki Božanskog srca Isusova iz 1966. u Belici i samostan sestara franjevki Kćeri milosrđa iz 1973. u Čakovcu, ženski su katolički samostani na tlu Međimurja. Njezine redovnice u crkvenim jaslicama i vrtićima skrbe o odgoju male djece.
Osim samostana, u Međimurju je tijekom proteklih stoljeća izgrađena i druga vrijedna spomenička sakralna baština koja broji čak 500 objekata.

 
crkva
freska
Crkva sv. Jeronima u Štrigovi
Rangerova freska

  Među značajnijima su:

  • u Štrigovi barokizirana gotička crkva sv. Marije Magdalene i rokokoizirana crkva na temeljima ranokršćanske bazilike s trolistnim svetištem, dvostrukim tornjem i baroknim freskama majstora Ivana Rangera, kao dio nekadašnjeg pavlinskog kompleksa sv. Jeronima;
  • u Svetom Križu trolistna proštenjarska barokna crkva sv. Križa s iluzionistički oslikanom kupolom;
  • u Selnici barokizirana gotička crkva sv. Marka s monstrancom klasicističkih motiva;
  • u Svetom Martinu na Muri barokizirana gotička crkva sv. Martina s freskama, gotičkim svetištem i
  • konzolama s uklesanim motivima bilja, anđela i 1468. godinom, najstarijom uklesanom arapskom brojkom na hrvatskom tlu;
  • u Nedelišću barokizirana gotička četverooltarna crkva Presvetog Trojstva i kapela s 4 zvona, špiljom i kipom Majke Božje Lurdske iz 19. stoljeća;
  • u Maloj Subotici kasnobarokizirana gotička crkva Porođenja Blažene Djevice Marije s najstarijim kipom na tlu Međimurja;
  • u Cirkovljanu barokizirana gotička trooltarna crkva sv. Lovre s iluzionističkim slikarijama;
  • u Podturnu barokizirana gotička crkva sv. Martina;
  • u Svetoj Mariji kasnobarokna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, podignuta na temeljima gotičke kapele nekadašnjeg Altareca, s reljefnim oltarom i s novijom slikom Marijina uznesenja koju je navodno doplavila Drava nakon što su protestanti uništili prethodnu, čudotvornu Gospinu sliku;
  • u Vratišincu pseudogotička crkva sv. Križa s renesansnom slikom Bogorodice s djetetom te s vrijednom drvenom propovjedaonicom;  
  • u Donjem Vidovcu barokna crkva sv. Vida s vrijednom oltarnom slikom Marije Pomoćnice, kopijom znamenite zavjetne slike iz austrijskog Maria Zella;
  • u Prelogu barokna crkva sv. Jakoba, u sjevernoj Hrvatskoj jedinstvenoga križnobačvastog svoda plitkih kupola i vrijednoga trodijelnog oltara;
  • u Lopatincu barokna crkva sv. Jurja bogatog pročelja, s baroknom kurijom Župnog ureda;
  • u Kotoribi barokna župna crkva Sedam žalosti Blažene Djevice Marije i sv. Križa, najveća međimurska crkva, prozvana međimurskom katedralom;
  • u Draškovcu klasicistička župna crkva sv. Roka s dva zvonika.
 
broj
gospa_lurdska
Arapska brojka u Župnoj crkvi u Sv. Martinu
 
 
Gospa Lurdska u Nedelišću
BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković
matapurlidija_bajukpozitiv_film