vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

SVJETONAZORI I RELIGIJA

 
mother
 

Sakralna mjesta, običajni i zaštitni postupci upućuju i na pretkršćanske obredne prakse, više ili manje uočljive u iskazivanju odnosa čovjeka prema božanskom koje će svojim štovateljima osigurati zdrav, dug i sretan život. O njima pjeva dio tradicijskih stihova, ritualno periodički izvođenih radi pamćenja poretka, smisla i razloga postojanja.
I na međimurskom tlu hrvatska etnografija obiluje brojnim rudimentima pretkršćanskog predznaka, raspoređenima na razinama sakralizacije verbalnoga, auditivnoga, vizualnoga i oftalmotornoga, prostora i vremena, elementarnih sila, fitomorfnoga i zoomorfnoga, antropomorfnoga i kinetičkoga, životnih ciklusa, međuljudskih odnosa, mjesta stanovanja i kulturnog okoliša, hrane, oruđa i oružja, tekstilija i znaka... Mitski motivi i mitska bića, zoomorfni pesjaneki, skifači, leteči pesi, ognjena konjara, kače, pozoji, vragi, zatim antropomorfne vile, murske dekle, sojenice, copernice, slote, čifa, baba Luca, kvatri, dijak grabancijaš, hambruza, vode(n)jak, mraki, strahe, Pedalj čovek-laket brada, Paprišek te astralni svečari i (bogo)rodica/dundača..., sačuvani su u sujevjerjima i u usmenoj predaji.

 
majga
Majga/venčenjak

Kršćanstvo su na narodnom jeziku širili franački svećenici prezbiteri. U 9. stoljeću školu prijestolnice Balatskog Kostela (danas Zalavár) panonskog kneza Kocelja pohađali su Međimurci, u svoj zavičaj pronoseći i čimbenike prve pismenosti i kršćanskog nauka. Tomu su pridonijeli Konstatantin/Ćiril i Metod koji su na putu iz Moravske u Rim u drugoj polovici 9. stoljeća gostovali kod kneza Kocelja te Metodijevo obnašanje dužnosti panonskog biskupa i osnivanje zagrebačke biskupije 1093./94. godine. Time kršćanstvo postaje jedina religija sve do pojave protestanizma u 16. stoljeću. Šireći kršćanstvo i osiguravajući potporu Ugarskoj, benediktinci su u panonskom području sredinom 8. st. izgradili 8 samostana, među kojima je do 1570. djelovala i opatija sv. Jeronima u Štrigovi. Ukinuo ju je Juraj IV. Zrinski, a crkvu su 1644. preuzeli pavlini. Selo Cirkovljan dobilo je ime po templarima ili cirkvenicima/črlenim fratrima koji su u tom selu nekad živjeli. Navodno su u Legradu templarsku baziliku 1242. srušili Tatari. Pojava viteško-redovničkog reda ivanovaca u Novim Dvorima u Hlapičini kraj Sv. Martina na Muri u 13. stoljeću, posljedica je križarskih ratova i nastavak djelovanja templarskog reda u suzbijanju nevjerništva. Protestanti su u Međimurje došli na poziv Jurja Zrinskog IV. u drugoj polovici 16. ili početkom 17. stoljeća, nakon čega se progoni katoličko svećenstvo i pustoše njihove crkve. Najdulje su opstali u Podturnu i Legradu gdje ih je znatan broj živio još sredinom 18. stoljeća. U 17. st. varaždinski isusovci suzbijanju reformaciju učenjem nepismenih vjeronauku, molitvama i tradicijskim ili vlastitim pjesmama, prevedenima na materinji jezik. Zabranjeni su 1773. godine. Budući da su mađarski pavlini tvrdili da Međimurje nastanjuju Mađari, anketa hrvatskih pavlina početkom 18. st. pokazala je da se međimurski svećenici obnašajući bogoslovlje služe isključivo hrvatskim jezikom. Na temelju prijateljstva sa zagrebačkim biskupom Petrom Petretićem, na poziv Nikole Zrinskog u Čakovec 1659. dolaze franjevci, isprva obnašajući dužnosti duhovnika i vojničkih kapelana obitelji Zrinski. U povijesno hrvatskom naselju Raskrižje župe Štrigova koje su nakon Drugoga svjetskog rata asimilirali Slovenci, 1928. dolaze salezijanci.

 
groblje
Židovsko groblje u Čakovcu
www.destinacije.com

Židovi su u Međimurje doseljavali od sredine 18. stoljeća, a sporadično i ranije. Svoju su vjersku općinu u Čakovcu utemeljili 1780., a sinagogu 1836. godine. Antisemitističke mjere su pod mađarskom vlašću isprva bile nešto blaže od onih na području ondašnje Hrvatske. Međutim, nakon njemačke okupacije Mađarske 1944. godine, gotovo svi su prisilno upućeni u genocidne koncentracijske logore, a njihova je imovina opljačkana. Baptističku zajednicu, još jednu kršćansku crkvu reformacijske baštine koja je 1926. u Mačkovcu, 1990. u Pušćinama i 2008. u Čakovcu izgradila svoje crkve, u Međimurju je 1920. utemeljio Aleksa Novak iz Mačkovca. U katoličkom trapističkom samostanu župe Marije Zvijezde kod Banja Luke od svoje mladosti do 1993. i od 2001. u teškim uvjetima živi i radi trapist Tonči Goričanec iz Selnice. U najnovije doba u Čakovcu djeluju male kršćanske zajednice nezavisnih baptista, adventista, Jehovinih svjedoka, sljedbenika Kalvary Chapel i nekršćanski sljedbenici Hare Krišna.

 
crkva
Baptistička crkva u Mačkovcu
www.panoramio.com

Selo je nastalo kao posljedica sjedilačkog načina života jednog plemena koje se sastojalo od više bratstva, a ova od više rodova. Plemenici su, dakle, bili srodnici i imali su zajedničkog praroditelja kojeg su zbog toga nazivali svetim, proglašavali ga porodičnim bogom zaštitnikom i slavili ga na godišnjim svetkovinama. Plemensko uređenje na načelu rodovske aristokracije zahvaljujući antičkoj romanizaciji postupno potiskuje gradski način života. Pojavom kršćanstva sveci prestaju biti krvni srodnici jer Crkva svetima proglašava pojedince koji su svojim životom nesebično služili kršćanskom nauku. Stoga je seoski društveni život jedne župe bio vezan uz blagdane svetke i zajedničke poslove, pridonoseći čvršćoj povezanosti i osjećaju pripadnosti svih članova seoske zajednice.

 
procesija
Procesija
www.kotoriba.hr

Proščenje je religijsko-društveni događaj župne zajednice fare radi obilježavanja spomena na svojeg zaštitnika patrona. Prethodi mu uređivanje kuća, okućnica, crkve i raspela, priprava blagdanskih jela, odijevanje svečanije odjeće, posjet mjesnom groblju. Na blagdan se za sudionike održavaju tri mise. Oni zajedničko mole, skupljaju milodar i sudjeluju u procesiji pjevajući duhovne pjesme u čast zaštitnika. Svećenstvo svih međimurskih župa objeduje kod domaćina župnika u župnom dvoru nakon prve i druge mise.

 
prostenje
Proštenje
Foto: Zlatko Vrzan

Drugi dio dana župljani obilaze popratni sajam obrtničkih proizvoda, susreću se i razgovaraju s poznanicima i u vlastitom domu ugošćuju kumove i rodbinu. Duhovno okupljanje završava trećom misom, a susret župljana i gostiju mjesnom (vatrogasnom) zabavom.

 
marija_bistrica
Marijansko svetište u Mariji Bistrici
www.svetiste-mbb.hr

Svrha je procesijskih hodočašća ili putovanja vjernika k svetom mjestu javno utvrđivanje vjernika u vjeri, ispovijedanje vjere, pokora, žrtva u povoljnom okruženju radi ozdravljenja i postizanja vječnog života. Upriličuju se na crkvene blagdane Svijećnicu, Cvjetnicu, Uskrsnuće, Posne dane i na Tijelovo. O petstogošnjoj tradiciji Međimurcima najomiljenijeg hodočašća prešecije na Bistro, u Mariju Bistricu – hrvatsko katoličko svetište od 1971. godine, i pjevanju hodočasničkih romarskih popevki pisao je 1775. u Kinču osebujnom slavnoga orsaga horvatskoga Petar Berke, župnik župe Sv. Martin na Muri.

 
berke
 

Sve do 60-ih godina 20. stoljeća, međimurski bi se hodočasnici romari okupljali jednom godišnje, prije ili nakon žetve i vršidbe. Pod barjakom i raspelom muška bi skupina na čelu s pretpjevačima pješačila naprijed, a ženska straga pješačila bi pod barjakom i raspelom. Međimurski bi se hodočasnici nakon jutarnje mise, moleći krunicu i pjevajući romarske pjesme kretali iz smjera Varaždina preko Topličke gore i dolinom rijeke Bednje, ludbrešom cestom i mostom iza Slanja preko Bednje. Put je trajao od 4 do 6 dana, ovisno o polazištnom mjestu. Suha se hrana strošek nosila u pletenim košarama i torbama cekerima te u platnenim opertnim torbama, a u novije se doba vozila zaprežnim kolima. Preko Drave bi ih u Podravinu prevozio čuvar dravskih potoka i šuma. Nakon kupanja u pučkoj kupelji kropu i noćenja u Varaždinskim Toplicama, put do Marije Bistrice nastavljali bi preko Vinskog vrha/Vinske rozgvice, usput spavajući u štagljevima i na tavanima za simboličnu naplatu. Vjernici bi za vrijeme dvodnevnog boravka u prošteništu slušali mise, ispovijedili se, pričestili, obilazili čudotvorni crni kip Majke Božje s Isusom i hodočastili na Kalvariju i do kapelice sv. Duha. Kući bi se vraćali istim putem – u Varaždinskim Toplicama bi se okupali, a prije spavanja u gostionicama bi plesali uz svirku topličkih tamburaša. Hodočašće bi završavalo večernjicom u mjesnoj crkvi, poslije koje bi se djevojke prvohodočasnice okitile zelenim papirnatim vjenčićima koje su im, uz hranu, novac za oltar, svetu sličicu kipec i krunicu ili molitvenik, u bistričke kume darivale u prošteništu. Bistrički kumovi su mladiće prvohodočasnike darivali medaljonima s likom Majke Božje. Osim u Mariju Bistricu, tijekom 20. st. Međmurci su hodočastili k Majci Božjoj Lauretanskoj u Sv. Juraj na Bregu, sv. Roku u Draškovec, sv. Valentu u Vratišinec, Porcijunkuli u Čakovec i k Predragocjenoj Krvi Kristovoj u Ludbreg.

BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković
matapurlidija_bajukpozitiv_film