vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

PROŽIMANJE ETNIČKIH GLAZBENIH ČIMBENIKA

I dok je etnomuzikolog Vinko Žganec upozoravao na moguće glazbene prežitke nakadašnjih Panonskih Slavena, povijesna je činjenica antički suživot starosjedilačkoga keltskog stanovništva s dosluženim rimskim vojnicima na tlu Međimurja, dakle i utjecaj keltske glazbe na hrvatsku tradicijsku glazbu. Novopridošli Avari i Slaveni mogli su, uz druge kulturne čimbenike, preuzeti i glazbu osebujne melodike kao strukturalnog dijela obredno-običajne prakse starosjedilačkih Kelta.

 
dudas
Albrecht Dürer: Dudaš, 1514.

S obzirom na obilježja međimurskih tradicijskih napjeva, još nezaključena tema su i utjecaji antičke, mediteranske, zapadnoslavenske (moravske, slovačke, češke, poljske), istočnoslavenske (rusinske, ukrajinske, ruske) i južnoslavenske (slovenske, makedonske, bosanske) tradicijske glazbene baštine, zatim utjecaji mađarskih i njemačkih glazbenih čimbenika, te onih iz drugih hrvatskih krajeva (dinarskih, podravskih, zagorskih), preuzetih od svećenika, hodočasnika, činovnika, vojnika, trgovaca, obrtnika, radnika, nadničara i državnih namještenika u Međimurju, odnosno od Međimuraca na boravku izvan zavičaja. O međuetničkim i međuregionalnim svezama svjedoče i tradicijske pjesme koje govore o Međimurju, a nisu podrijetlom iz te regije ('Međimorke svilu predu').
I. U svezi s pitanjem je li se međimurska pentatonika razvijala samostalno ili je nastala pod mongolskim utjecajem u zakarpatskoj postojbini Hrvata, suvremeni se etnomuzikolozi slažu da pentatonika nije etnički, ni rodni, niti ne nužno razvojno-kronološki znak. Njezin slavenski karakter ogleda se u pjesmama uz kotoripsko kolo, u dječjim napjevima, napjevima uz igru, svadbenim i u drugim obredno-običajnim napjevima, s karakterističnim taktovima u kojima se prva četvrtinka dijeli na dvije osminke.
II. Glazbeni teoretičar Branimir Ivakić pisao je da su antički Rimljani od glazbeno darovitih Slavena preuzeli dvojnice (tibia duplex) koje Grci nisu poznavali. Romanskim utjecajima na hrvatsko narodno pjesništvo bavio se književnik i prevodilac Ivan Slamnig, podsjetivši na povezanost Balkana i južne Francuske preko sjeverne Italije, zahvaljujući trubadurima u doba križarskih ratova, a od 15. stoljeća posredstvom žonglera i svirača iz Francuske i Italije koji su nastupali na bosanskim dvorovima.
III. Tijekom 18. stoljeća glazbenu umjetnost sjeverne Hrvatske podupirali su crkva, plemstvo i imućniji građani, pospješujući njezinu profesionalizaciju i omogućujući prodor njemačkih glazbenih utjecaja. Prema muzikologu Eniju Stipčeviću, crkvenu glazbu prosvjetiteljskog razdoblja na prijelazu iz 18. u 19. st. obilježavali su kajkavski prepjevi njemačkih misa te mise na latinskom jeziku, dok su se u 19. st. raspačavanjem molitvenika-pjesmarice Molitve koje duhovni pastiri s pobožnem ljudstvom skerbi… zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca promicali uglavnom njemački duhovni napjevi. Povjesničar starije hrvatske književnosti Ivan Zvonar iz Donjeg Vidovca razmatrao je djelovanje njemačkih putujućih đaka u 17. stoljeću. I dok je, prema etnomuzikologu Franji Kuhaču, ‘tritonus’ osobina njemačkih i austrijskih napjeva koju je preuzela i slovenska glazbena tradicija, etnomuzikolog Vinko Žganec iz Vratišinca germanski je ritam definirao diobom njegove druge četvrtine takta na osmine.
IV. Skladatelj, orguljaš i glazbeni teoretičar Franjo Dugan mlađi ukazivao je na svezu međimurskih napjeva s napjevima drugih hrvatskih kajkavskih područja i s onima bosanskih Hrvata, te sa slavenskim slovačkim, maloruskim i ukrajinskim pjesmama. Stipčević je uočio da su u rukopisnoj Pavlinskoj pjesmarici iz 17. stoljeća, uz notirane kajkavske i latinske napjeve, zabilježene slovačke, češke i mađarske pjesme. Žganec te skladatelji Franjo Dugan i Josip Štolcer Slavenski uočili su sličnosti pojednih slovačkih, ruskih i rusinskih napjeva s međimurskima, primjerice međimurske 'Meni zvoni tožen glas donašaju' i češke pjesme 'Počuvajte, radni pani, malo'. Štolcer je međimursku pentatoniku usporedio s južnomakedonskom, a Žganec je ukrajinski utjecaj prepoznao u maloj muzičkoj rečenici dvočetvrtinske mjere u kojima se prva tri takta sastoje od po četiri osminke, a četvrti takt od dvije četvrtinke.
Uzroke orijentalnim utjecajima, do kojih je došlo zbog vojnikovanja Međimuraca na bosanskom tlu i zbog glazbovanja putujućih romskih glazbenika, Kuhač je vidio u prinosu tambure, pomacima za oktavu, melizmima, smanjenim i povećanim većim tonskim intervalima te u melodijskom kretanju od vođice prema tonici. Češki slikar i etnomuzikolog Ludvig Kuba uočio ih je u strofnom građenju pjesme iz jednog stiha ponavljanjem ili umetanjem, a etnomuzikolog Božidar Širola u čulnosti i neobuzdanosti. Ivakić pripisao ih je melodijskom opsegu većem od oktave, melodijskim skokovima u intevalu sekste, modulacijama, smanjenim intervalima i u asimetričnoj građi napjeva. 
V. Prožimanje glazbeno-poetskih čimbenika napjeva iz Međimurja s onima iz Hrvatskog zagorja, Podravine i iz Gradišća problematizirao je i Zvonar. Mada je Žganec isprva tvrdio da između Međimurja i Hrvatskog zagorja nije bilo glazbenih susretanja, u Hrvatskim pučkim popijevkama iz Međimurja podrijetlo 16 napjeva vidi u Hrvatskom zagorju. Učiteljica i folkloristica Marija Novak iz Donje Dubrave bavila se prožimanjem dinarskih i panonskih plesnih čimbenika za koje pretpostavlja da su im na međimurskom tlu nositelji prognani Bijeli Hrvati pred turskim najezdama. Kotoripčanin Franjo Sović pokušao ih je objasniti utjecajem Primoraca i Gorana u sastavu obrambene vojske feudalnih gospodara Zrinskih. Zamjetna su i prožimanja starogradskih međimurskih i slavonskih pjesama, kao što pokazuje usporedba napjeva 'Lepi moj vrtič ograjen' i 'Šetala se Mara' iz Velike Kopanice, Andrašecove 'Večer' i 'Sve je mirno, sve je tiho' iz Sladojevaca, starogradske 'Dolinom se šetala devojčica mlada' i 'Dolinom se šetala' iz Pleternice, ljubavne 'Zvečer mi dragi dolazi', 'Sinoć mi dragi dolazi' iz Čađavice i 'Stazom sam cvijeće rasula' iz Podravskih Podgajaca.  
VI. Razloge povjesnih prožimanja hrvatske kajkavske i slovenske glazbene tradicijske baštine tematizirali su Žganec, drugi etnomuzikolozi i etnolozi te povjesničari starije hrvatske književnosti. Zbog blizine slovenske granice, a time i čestih gospodarskih i kulturnih dodira, ona su neprekidna. Uvođenjem radija 20-ih godina 20. stoljeća, popularni slovenski ansambl Avsenik snažno je utjecao na način izvođenja i na repertoar izvođača tradicijskih pjesama iz susjednoga gornjeg Međimurja.  

 
eticki_randevouz
 

VII. Teza velikoga mađarskog skladatelja i etnomuzikloga Béle Bartóka da su međimurske pjesme »mađarskije od mađarskih« nije preživjela znanstvenu potvrdu, kao ni teza koja joj prethodi – da je pentatonika jedna od značajki ugro-finske skupine naroda. I Žganec se bavio mađarskim utjecajem na međimursku pučku popijevku, pokazujući da je do njega došlo za vrijeme mađarske vlasti u Međimurju. Dvodjelnu mjeru sa sinkopiranim ritmom, zamjetnu u međimurskim napjevima, on je zapazio i u mađarskima, ističući da su za utvrđivanje njezina podrijetla nužna daljna etnomuzikološka istraživanja. Razočaran Bartókovim mišljenjem, Štolcer Slavenski jednom se prilikom javno podsjetio svoje mobilizacije 1916. i vojnikovanja s 20. domobranskom mađarskom pukovnijom po Mađarskoj, gdje je kao vojni bolničar često čuo mađarske stihove na međimurske melodije, primjerice u napjevima 'Zelena dobrava' i 'Grad se beli'. Etnomuzikologinja Sidonija Klaser početkom 90-ih godina 20. st. razmatrala je model svojevrsne međimurske redakcije u međusobnom prožimanju posuđenog napjeva i prilagođenih stihova na primjeru posizanja nepoznatog međimurskoga pučkog autora za mađarskom ‘vižom’. O međusobnom supostojanju međimurskih, slovačkih i mađarskih inačica svjedoče napjevi 'Vidim, draga, vidim', 'Primem v roko pero i papera', 'Glavica me zabolela', 'Letel mi je ftiček', 'Marica je goske gnala', 'Lepo naše Međimurje', 'Ružica sem bila', i 'Vehni, vehni fijolica' i druge.

 
babice_se_voze
 
BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković

matapurlidija_bajukpozitiv_film