vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

GRADITELJSTVO

U drugoj polovici prvog desetljeća naše ere na tlu je Međimurja živio panonski tip slavenske seoske zajednice, preuzevši i ponešto u načinu života te u svjetonazoru od starosjedilaca Ilira, Kelta i Rimljana. Tu su zajednicu obilježavali sjedilački način života i patrijarhalna porodična zadruga s dobnom i spolnom podjelom rada.
Porodica je živjela u prizemnoj, četvrtastoj, troprotrostornoj šopanoj hiži, građenoj od smjese ilovače, slame i pljeve zbijene između dasaka, s podrumom pelnicom/pevnicom i potkrovljem najžom, izvana obojanoj modrom ili zelenom galicom, iznutra obijeljenoj vapnom i natkritoj dvoslivnim krovom od ražene slame.

 
hiza
kuruznjak
 

Članovi obitelji su obredno-običajnim postupcima na kultnom pragu, ognjišču ili kominu/peči, kao i onima u svezi sa stropnom hrastovom gredom tramom i s krovom štitili sebe, obitelj i kuću od zlih sila. Kuća se sastojala od prve hiže/prednje ili glavne sobe s dva ulična prozora obloka, pomoćne sobezad(n)je hiže/hižičke u ulozi spavaonice za starije ili za mladi bračni par, kuhnje između soba i otvorenog trijema ganjka od kojeg su s vremenom nastali natkrito stubište i predsoblje ganjčec.

 
interijer
keramika
 

U ograđenom dvorištu sa zidanim zdencom, uz kuću su se redom gradile daščane ili pleterne gospodarske zgrade: ostava klet/komora, stupasta sušnica veter za sir, spremište šupa, sjeniko parma/škedenj, staja štala za konje i krave, svinjac kotec, peradarnik sedelo, kukuružnjak kuržnjak, pčelinjak čmelinjak/vulinjak, gnojište gnojšnica i zahod šekret.
Žene su na užem dijelu između kuće i ceste uzgajale cvjetnjak vrčak. Kanatne kuće od drvene, zemljane i slamnate građe krajem 19. stoljeća zamijenile su hiže od sušene opeke istog tlocrta – prekrivene crijepom, s drvenim prozorskim zaslonom šalaporkama te povećanoga ulaznog trijema ganjka, masivnih i izrezbarenih ulaznih vrata, s fasadnim ukrasima štukaturom i kipićem sveca i zaštitnika od požara sv. Florijana u zidnoj niši nazubljenoga zabatnog pročelja pročelka.
Zubu vremena sve teže odolijevaju tradicijske hiže u Jurovčaku, Frkanovcu i u Sv. Urbanu. Veliki požari zabilježeni su 1714., 1723., 1741. i 1821. u Čakovcu, 1875. u Nedelišću, 1892. u Savskoj Vesi, 1934. i u Donjem Kraljevcu, zbog čega su 1875. osnovani Dobrovoljna vatrogasna jedinica i društvo u Čakovcu, a onda i u drugim većim međimurskim naseljima.

BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković

matapurlidija_bajukpozitiv_film