vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

DOBA OBITELJI ZRINSKI

 
grb_zrinskih
utvrda_zrinskih
Grb obitelji Zrinski
Utvrda Zrinski

U razdoblju od 1546. do 1671. Međimurje je bilo najvećim posjedom obitelji Zrinski – hrvatskih grofova i banova, vojskovođa u borbi protiv Turaka, graditelja, pjesnika, humanista i ljubitelja umjetnosti, sa sjedištem u čakovečkoj utvrdi koju su nadogradili u renesansnom stilu, podigli joj toranj, opasali je bedemima i opkopima s vodom. Zrinskima je podrijetlo u lozi Šubića Bribirskih koji se kao župani spominju već u 11. st. i čijeg je člana Jurja III. Šubića Bribirskog (?-1361.) ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. godine 1347. obdario vlastelinstvom Zrin u Kraljevini Slavoniji.
Nakon što su pogibijom posljednji Ernušti 1540. izumrli, na osnovu lažne oporuke Međimurje je prisvojio hrvatski ban Petar Keglević. Međutim, austrijski kralj Ferdinand I. Habzburški oduzeo mu je naslov bana, posjed proglasivši vlasništvom Kraljevske komore i 1546. otplativši njime hrvatskom banu i vojskovođi Nikoli (Mikloušu) Šubiću Zrinskom (1508.-1566.) dug od 50000 forinti za uzdržavanje banske vojske, uz uvjet da iz Međimurja otjera Keglevića. Njegova junačka smrt u opsadi Sigeta opjevana je u više epskih pjesama.

 
ns_zrinski
jraj_iv_zrinski
Juraj IV. Zrinski
J.F.Mücke: Nikola Šubić Zrinski
 
 

Od 1660. godine, kada su potpomognuti tatarskim pljačkaškim četama čimbulima osvojili Veliku Kanižu/Nagykanizsu, Turci su sve češće provaljivali na međimursko tlo. Zrinski su obranu od Turaka organizirali u tri vojvodata, vojničke upravne jedinice u kojima su živjeli vojnici-seljaci. Na poticaj Nikole Šubića Zrinskog i njegova sina Jurja IV. Zrinskog (1549.-1603.), međimurski plemićki posjed branili su i doseljenici iz drugih hrvatskih područja, zauzvrat dobivši zemlju i oslobađanje od kmetskih obveza. Tome je pogodovalo i širenje kuge koje je u razdoblju od 1553. do 1555. prepolovilo međimursko stanovništvo, dijelom zbog visoke smrtnosti nakon pobolijevanja, dijelom zbog iseljavanja Međimuraca u Gradišće, zapadnu Mađarsku i Moravsku. Juraj IV. u Nedelišću je 1570. utemeljio prvu hrvatsku tiskaru u kojoj je četiri godine kasnije tiskana prva hrvatska kajkavska knjiga Decretum Ivanuša Pergošića iz Varaždina, hrvatski prijevod Tripartituma mađarskog pravnika Stjepana Verboczija.

 
tiskarski_stroj
decretum
Tiskarski stroj
 

Osim toga, Juraj IV. Međimurje je odvojio od Varaždinske županije i pripojio ga mađarskoj Zaladskoj županiji. Gradnjom tvrđava u Legradu, Raskrižju, kod Draškovca i u Podturnu dovršio je izgradnju obrambenog sustava na Muri i uspješno se suprotstavljao Turcima. Prihvatio je protestantizam koji se u 16. st. širio iz susjedne Štajerske i Ugarske, progoneći katoličke svećenike i oskvrnjujući katoličke crkve. U borbi protiv Turaka i protestanata istaknuo se njegov nasljednik i hrvatski ban Juraj V. (1599.-1626.). Prije no što ga je dao otrovati jedan austrijski general, on je u međimurske župe pozvao katoličke pavline i svjetovne svećenike koji su u crkve i škole uveli hrvatski jezik.

 
novi_zrin1664
spomen_obiljezje_zrinu
Novi Zrin 1664.
Spomen obilježja Novom Zrinu
 

Njegov sin Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.), hrvatski ban, slavni vojskovođa i književnik, utemeljio je 1659. franjevački samostan u Čakovcu. Na Muri je 1663. pobijedio Tatare, turske vazale iz Krimskog Kanata. Na ušću Mure u Dravu podigao je 1660. utvrdu Novi Zrin koji su Turci četiri godine kasnije srušili, zbog velikih kiša i poplava ipak ne zaposjevši međimursko tlo. Godine 1662. utemeljio je knjižnicu sa stručnim katalogom na latinskom jeziku, poznatu pod nazivom Bibliotheca Zriniana, danas fond od 731 knjižnih jedinica pohranjenih u zagrebačkoj Nacionalnoj knjižnici.

 
nikola_vii_zrinski
bibliotheca_zriniana
Nikola VII. Zrinski
 
Bibliotheca Zriniana

U savezništvu s Francuzima, Venecijom, Turcima i nezadovoljnim ugarskim plemićima snujući urotu protiv bečkog apsolutizma Cara Leopolda I., poginuo je 1664. u Kuršanečkom lugu, navodno u lovu na veprove. Pokopan je, kao i njegov otac, u obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu u Svetoj Jeleni blizu Čakovca.

 
petar_iv_zrinski
fran_krsto_frankopan
Petar IV. Zrinski
Fran Krsto Frankopan

Zajedno sa šogorom Franom Krstom Frankopanom (1643.-1671.), Nikolinom se idejom nadahnjivao brat Petar IV. (1622.-1671.), hrvatski ban, pjesnik i mecena umjetnosti. Nakon sloma njihove urote protiv austrijskog dvora, farse suđenja i mučkog pogubljenja u Bečkom Novom Mestu 1671. godine, bogatu ostavštinu Zrinskih u ime vlasti opljačkalo je oko 10 000 carskih vojnika.

 
oprostaj
O. Iveković: Oproštaj Katarine i Petra Zrinski

U Arhivu Hrvatske u Zagrebu čuva se rukopis popisanih posjeda Zrinskih u Međimurju. Zrinski su u Donjem Međimurju gospodarili trgovištima Prelogom, Legradom i Kotoribom. Njihovi su kmetovi živjeli u selima Belica, Gardinovec, Domašinec, Novakovec, Draškovec, Čukovec, Hemuševec, Donji Kraljevec, Oporovec, Donja Dubrava, Goričan, Turnišće/Podturen, Ferketinec, Miklovec, Sivica, Cirkovljan, Otok, Trninci/Sveti Juraj (u Trnju), Čehovec, Dvorišće, Hodošan, Donji Hrašćan, Pustakovec, Torčić ili Turčić/Turčišće, Sveta Marija, Donji Mihaljevec, Subotica, Benkovec, Držimurec, Jurčevec, Orehovica, Palovec, Podbrest, Strelec, Štefanec, Vularija i Sveti Vid/Vidovec. Osim velikih imanja, posjedovali su i više alodiuma/marofa sa stokom, peradi, košnicama, žitom i alatom, a u Gornjem Međimurju vinograde s kletima i pivnicama. Preostala su naselja bila pod vlašću jedne od pet plemićkih obitelji koje se spominju u kanonskim vizitacijama iz 1660. godine.

 
pogubljenje
Pogubljenje

Petrova je udovica, dobrotvorka, književnica i diplomatkinja Ana Katarina Zrinski Frankopan (1625.-1673.) zatočena u dominikanskom samostanu u Grazu gdje je poludjela i umrla. Pokopana je dominikanskom samostanu u Grazu. Najstarija Katarinina i Petrova kći Jelena (1643.-1703.) i majka pobunjenika Franje II. Rakoczyja, nakon borbi protiv dvora pod turskom je zaštitom, zajedno s drugim suprugom i vođom mađarskih pobunjenika Mirkom Thökölijem, izbjegla u maloazijsku Nikomediju, umrijevši u Carigradu prirodnom smrću. Judita Petronila (1652.-1699.) dragovoljno se zaredila u zagrebačkom samostanu sestara Klarisa. Godinu dana nakon očeva pogubljenja, jedanaestogodišnja kći Zora Aurora Veronika (1658.-1735.) nasilno je zaređena u celovačkom uršulinskom samostanu. Njihov sin i časnik carske vojske Ivan Antun Baltazar Zrinski (1651.-1703.), utamničen je u Grazu pod lažnom optužbom za savezništvo s Tatarima i bez sudske presude, zbog čega je nakon dvadeset godina umro pomračena uma. Nikolin sin i Petrov brat Adam (1662.-1691.) pod sumnjivim je okolnostima poginuo u bitci protiv Turaka kod Slankamena. Nakon te bitke i bitke kod Sente na Tisi 1697. godine, u sklopu velikog austrijsko-turskog rata (1683.-1699.), prestala je neposredna opasnost od Turaka za Hrvatsku i veći dio Ugarske. Međutim, zbog neprekidnog boravka njemačke vojske u Međimurju i njezina nasilnog odnosa prema stanovništvu, Međimurci su napuštali svoju djedovinu. Novim hrvatskim kulturnim središtem postao je Varaždin. Zalaganjem Družbe Braća hrvatskog zmaja, posmrtni su ostaci dvojice hrvatskih mučenika Frana Krste Frankopana i Petra IV. Zrinskog ekshumirani i 1919. pokopani u zagrebačkoj katedrali.

 
adrijanskog_mora_sirena
putni_tovarus
 

Nikola VII. Zrinski na mađarskom je jeziku spjevao i 1651. objavio liriku Adriai tengernek syrenaia/Adrijanskog mora sirena koji je devet godina kasnije Petar IV. Zrinski objavio u hrvatskom prepjevu. Ana Katarina Zrinski Frankopan objavila je Sibilu ali knjigu Gatalicu, prijevod mađarske Fortune iz 1594. godine i molitvenik Putni tovaruš 1661. godine. Pjesnička zbirka Gartlic za čas kratiti koju je Fran Krsto Frankopan priredio uoči svoje smrti, prvi je put dijelom objavljena 1871. godine. 

 
heretik_njegova_velicanstva
triptih_zriniana
Triptih Zriniana ubraja se među 100 najljepših knjiga svijeta
www.matica.hr
 

Djela i život istaknutih članova obitelji Zrinski česta su tema književne usmene epike, likovne (Barabás Miklós, Josip Franjo Mücke, Ivan Moretti, Oton Iveković, Krsto Hegedušić, Josip Horvat, Velimir Trnski, Mihael Štebih, Robert Wrana, Višeslav Aralica...), glazbene i filmske umjetnosti na hrvatskom tlu. Hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc skladao je 1879. čuvenu operu Nikola Šubić Zrinjski. O Zrinskima i njihovu značaju pisali su brojni autori, među njima Rajka Morić 1974. u knjizi Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, Nataša Štefanec 2001. u knjizi Heretik Njegova Veličanstva, Gene S. Whiting 2009. u knjizi Zrinski, Međimurje i reformacija: Prilozi poznavanju povezanosti Zrinskih, Međimurja i reformacije u drugoj polovici 16. stoljeća. Čakovečki ogranak Matice Hrvatske objavio je 2005. troknjižje Triptih Zriniana. Darko pl. Prebeg je 2007. u Sagi o obitelji Zrinski romaneskno obradio 700 godina života hrvatskih plemićkih obitelji Šubić, Frankopan i Zrinski. Ilustiranu knjigu za djecu Čakovečki Zrinski objavili su Ljubomir Borović i Boris Lisjak 2009. godine.  O Starom je gradu grupa učenika čakovečke Škole animiranog filma Ede Lukmana 1976. snimila kratki igrano-animirani film Prošlost našeg Starog grada, a skupina autora 1998. dokumentarni film Stari grad Čakovec.

 
nikola_zrinski_sigetski
nikola_vii_zrinski
Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom Sigetskom
Spomenik Nikoli VII. Zrinskom

Nikoli VII. Zrinskom 1904. podignut je i 8m visok spomenik na čakovečkom Trgu Republike, a njegovim se imenom od 1986. ponosi čakovečka Knjižnica i čitaonica, utemeljena 1954. godine. Prvo hrvatsko žensko Društvo Katarina grofica Zrinski, utemeljeno u Americi i u Hrvatskoj pokrenuto kao Žensko prosvjetno-katoličko društvo Katarina Zrinjska, 1919. bavilo se dobrotvornim radom i širenjem katoličkog morala. Spomen-obilježje Novom Zrinu, djelo ing. arh. Zlatka Filipovića iz Koprivnice, podignuto je 2001. kraj Donje Dubrave, a spomenici Nikoli Zrinskom Sigetskom u čakovečkom Perivoju Zrinski, djelo ak. kip. Mihaela Štebiha, zatim Nikoli VII. Zrinskom u Donjoj Dubravi, djelo ak. kip. Ivana Grošinića iz Zeline, Ani Katarini Zrinski Frankopan u Ulici Katarine Zrinski u Čakovcu, djelo ak. kip. Mirjane Drempetiž Hanžić iz Zaboka, oproštaju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s Katarinom Zrinski ispred Palače Zrinski, djelo ak. kip. Vene Jerkovića iz Kaštel Kambelovca – 2008. i 2009. godine.

 
ana_katarina_zrinski_frankopan
oprostaj
Spomenik Ani Katarini Zrinski Frankopan
Spomenik Oproštaju Petra Zrinkog i Frana Krste Frankopana s Katarinom Zrinski

Viteška dvorana Kurije Trebotz u Železnoj Gori danas je mjesto okupljanja dvadesetak gardista Zrinske garde, od 2001. promicatelja obitelji Zrinski i Međimurja. Resi ih 25 kg teška odora slična odori Zrinskih. Red Nikole Šubića Zrinskog državno je odlikovanje RH koje se dodijeljuje hrvatskim i stranim državljanima za junaštvo u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim mirnodopskim okolnostima. Uz 500. godišnjicu rođenja Nikole Šubića Zrinskog u godini Zrinskih, Čakovec je 2008. upriličio brojna kulturna događanja. U spomen na Sigetsku bitku i obitelj Zrinski, uz Dane Međimurske županije i Dane Zrinskih i Porcijunkule, Čakovec i Siget su svake godine gradovi-domaćini kulturnih i športskih događanja.

 
zrinski_gardisti
par
Zrinski gardisti
Par u srednjovjekovnom ruhu

Predaja govori da je jedan član obitelji Zrinski u 17. st. bio vojni zapovjednik Mletačke republike na otoku Kefaliji pod imenom Sdrinias, čiji potomci plemenitog roda žive i danas.  

BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković

matapurlidija_bajukpozitiv_film