vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Skladatelji, melografi, pedagozi
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

DOBA NAKON OBITELJI ZRINSKI

Zbog dugotrajnoga i skupog rata s Turcima nakon pobjede kod Beča 1683. godine, car Habsburške Monarhije Leopold I. prodao je pojedina zaplijenjena imanja Zrinskih i Frankopana, a Međimurje 1695. markizu de Pryeu. Leopoldov nasljednik Karlo VI. za međimurskoga novog gospodara postavio je 1719. češkog grofa Mihajla Ivana Althana, s namjerom da mu se oduži za vjenčavanje markizice Marije Ane Pignatelly, careve ljubavnice. Darovani posjed grof je pripojio mađarskoj zaladskoj županiji. Nakon potresa 1738. godine, Althani su čakovečku palaču obnovili u baroknom stilu.

 
leopold_i
mihajlo_ivan_althan
Leopold I.
Mihajlo Ivan Altan

Zahvaljujući porastu broja stanovnika i jačanju gospodarstva, uz prilazne ceste niknule su kuće i izvan gradskih bedema. U drugoj polovici 18. st. obrtnici većih naselja organizirali su se u cehove. Drvene zgrade, zbog čestih požara, postupno zamijenjuju zidane. Da bi olakšala položaj kmetova, carica Marija Terezija urbarskim je zakonom iz 1767. nastojala ujednačiti i ograničiti kmetske namete – gospodar je podložniku davao na korištenje urbarsko zemljište i vinograd, ogrjevno i građevno drvo te osiguravao red i poštivanje zakona na području posjeda, a kmet bi mu zauzvrat besplatno obrađivao zemlju, plaćao urbarsku zakupninu, kraljevski porez diku, daće gornjicu za vinograd i lukno u žitu župniku, odlazio bi na osobnu i sprežnu tlaku.

 
grb_obitelji_festetic
dvorac_festeticevih
Grb obitelji Feštetić
Dvorac Feštetićevih, Pribislavec 1900.

Pripojenjem 1777. prekmurskog dijela arhiđakonata Bekšin novoutemeljenoj Sobateljskoj biskupiji, usprkos obećanju Mađara da će hrvatskim žiteljima osigurati hrvatsko svećenstvo koje nije ispunjeno, hrvatsko pučanstvo se sustavno mađarizira. Godine 1791. Međimurje je od prezaduženog Althana kupio Juraj Feštetić de Tolna, podrijetlom iz pomađarene turopoljske plemićke obitelji čiji su prijedlozi o strategiji pomađarivanja Međimurja prihvaćeni na zasjedanju Velike skupštine Zaladske biskupije godinu dana ranije, među njima i prijedlog da se Međimurje odvoji od Zagrebačke biskupije i pripoji Sombateljskoj biskupiji, što se ipak nije dogodilo. Istodobno, patronatsko pravo je na cijelom području Međimurja, na prijedlog bečkog dvora i mimo volje patrona, stekla peštanska Vjerozakonska zaklada. Grof Feštetić je 1795. seljacima ponudio mogućnost otkupa od kmetskih obveza, no oni su slobodu stekli tek 18. ožujka 1848. godine, nakon vojnog pohoda Lajosa Kossutha i donošenja zakona ugarskog sabora o ukidanju kmetstva u Mađarskoj. Međutim, seljaci želiri koji nisu posjedovali zemljište – nisu dobili ništa. Već sedam dana kasnije, zagrebačka Narodna skupština narodnim je zahtjevima zatražila svoju samostalnost, hrvatski kao službeni jezik, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, hrvatsku samostalnu vladu odgovornu hrvatskom saboru, ukidanje feudalnih odnosa i imenovanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana.

 
Franz Zalder: Prijelaz hrvatske vojske preko Drave kraj Varaždina 11. rujna 1848.
HKK 99

Budući da Mađarska na to nije pristala, ban Jelačić ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj i postao glavni zapovjednik hrvatske vojske. Nakon što je pregovorima bezuspješno nastojao riješiti sukobe s mađarskom vladom, potkraj ljeta 1848. objavio je rat Mađarskoj i 11. rujna zauzeo Međimurje. Međutim, Mađari su ga ponovno osvojili nakon tridesetak dana. Međimurje je 13. studenoga ponovno pripojeno Hrvatskoj, u čijem je sastavu ostalo do 1861. godine. Godine 1852. Zagrebačka je biskupija postala nadbiskupijom. Međutim, svjetovna je vlast hrvatski narod i druge nenjemačke narode Habsburške Monarhije od 1853. nastojala germanizirati, njemački jezik proglasivši službenim i na hrvatskom i na mađarskom tlu. Za potrebe Habsburške monarhije, u Međimurju je 24. travnja 1860. izgrađena prva željeznička pruga u Hrvatskoj. Nakon Bachova apsolutizma, Međimurje je od 6. ožujka 1861. ponovno u sastavu Mađarske. Hrvatska administracija se u razdoblju od 1848. do 1861. organizirala u upravno-sudbene kotare u Čakovcu, Prelogu i Štrigovi, a za vrijeme ponovne mađarske vlasti reorganizirana je u novu mrežu općina.

 
medjimursko_plemstvo
Međimursko plemstvo u 18. st.

Grofovi Feštetići, posljednji feudalni gospodari Međimurja do 1923. godine, raspolagali su s 23 međimurska marofa, velikim kompleksima zemlje s gospodarskim zgradama i stanovima. Usprkos siromaštvu većinskoga međimurskog stanovništva, otkupljivanjem kmetskih obveza te nastankom i razvojem građanskog društva, gospodarski procvat Donjeg Međimurja tijekom 18., 19. i početkom 20. st. omogućavali su razvijen obrt, prva privatna poduzetnička ulaganja, trgovina i promet plovnom Dravom. Nositelji slobodarskog duha bili su uglavnom đaci Preloga i Donje Dubrave koje su početkom 20. st. bili brojniji nego u drugim međimurskim naseljima. Malobrojne međimurske studente u Budimpešti podupirali su uredništvo katoličkog časopisa Hrvatske narodne straže (1903.-1918.), varaždinski franjevci i međimursko svećenstvo.

 
naslovnica
 
BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković

matapurlidija_bajukpozitiv_film